Danas na meniju: INFLACIJA.
Kuhar: Guverner HNB-a, Boris Vujčić
Dok javnost već godinama spekulira o stvarnim troškovima prehrane u institucijama poput Hrvatske narodne banke (HNB), objavljujemo dokumente koji daju rijedak, konkretan uvid u svakodnevnu gastronomsku praksu, cjenike i normativnu podlogu HNB restorana. Tri ključna dokumenta otkrivaju tko što jede, po kojoj cijeni, i koliko zapravo košta svaki obrok – informacije koje do sada nisu bile dostupne hrvatskoj javnosti. 763.634,81 € je samo dio troškova prehrane. Ostale troškove je HNB sakrila po drugim kontima – koji su cenzurirani.
Teletina u crnom vinu, gamberi, orade, brancini, tartufata, etc. Jela dostojna svjetskih tirana.
1. Stvarni troškovi prehrane u HNB-u
763.634,81 eura – ali to nije cijeli trošak!
Važno je napomenuti da iznos od 763.634,81 eura predstavlja samo dio stvarnih troškova prehrane koje HNB pokriva za svoje zaposlenike. Ova cifra odnosi se isključivo na izravne stavke poput hrane. U tu svotu nisu uključeni brojni dodatni izdaci bez kojih restoranski sustav HNB-a ne bi mogao funkcionirati: troškovi kuhara i ostalog osoblja, nabave i održavanja kuhinjske opreme, režije, amortizacija prostora i opreme, usluge čišćenja, logistika, administracija i niz drugih neizbježnih rashoda.
Među svim otkrivenim podacima o troškovima prehrane, najupečatljiviji je podatak da je HNB na jednog zaposlenika u 2024. godini potrošila preko 7.500 eura za troškove prehrane – a vrlo vjerojatno i do 10.000 eura, iako točan iznos zbog protuzakonite cenzure nije moguće precizno utvrditi.
Zato je stvarna cijena koju HNB, odnosno građani Hrvatske, plaćaju za sustav prehrane u ovoj instituciji – još i znatno veća. Tek potpuna analiza svih tih stavki mogla bi pokazati pravu veličinu i vrijednost ove pogodnosti, ali i ukupni teret za proračun.
Omjer nabavne hrane i ukupnih troškova poslovanja
Analizirajući financijske izvještaje i standarde u ugostiteljstvu, uočava se da nabavna cijena hrane u prosječnom restoranu čini tek oko jednu trećinu ukupnih rashoda poslovanja. Uobičajeni postotak troškova hrane prema ostalim operativnim troškovima (osoblje, režije, oprema, održavanje itd.) je tek oko 25-35%. Drugim riječima, stvarni ukupni rashod po obroku je gotovo tri puta veći od same cijene sirovina.
U restoranskoj industriji Europske unije i SAD-a tzv. “food cost ratio” (udio troška nabavne hrane u ukupnim prihodima/restoranskim rashodima) obično iznosi 25% do 33%. To znači da, kad vidimo da HNB na hranu za zaposlenike troši 763.634,81 eura, stvarni ukupni trošak sustava prehrane mogao bi biti višestruko veći kad bi se uračunali svi ostali nužni rashodi restorana – poput plaća kuhara, održavanja opreme, energije, čišćenja i logistike.
Dokument “24_VP 189_2024 TROŠKOVI PREHRANE.pdf” donosi detaljnu rekapitulaciju stvarnih iznosa izdvojenih za prehranu zaposlenika. Riječ je o preciznim knjigovodstvenim podacima: iznosi su navedeni po osobama, ali HNB je protuzakonito cenzurirao podatke tako da ne znamo koliko je javnog novca potrošeno na koga. Podaci do sada nisu bili dostupni javnosti.
Ti podaci su samo jedan u nizu dokaza o neracionalnosti trošenja javnog novca. Njihova analiza omogućuje odgovor na pitanje troši li HNB nerazmjerno na luksuz u odnosu na standarde javnog sektora i usporedive institucije.
2. Dnevni jelovnici i (ne)vidljive cijene
Drugi dokument, “DNEVNI JELOVNICI s cijenama.pdf”, sadrži konkretne dnevne jelovnike s jasno navedenim cijenama svakog jela. Riječ je o internim cjenicima koji su znatno povoljniji od tržišnih cijena, što otvara pitanje subvencioniranja i stvarne tržišne vrijednosti obroka koje konzumiraju zaposlenici HNB-a.
Primjerice, na meniju se često nalaze visokokvalitetna jela poput pečene ribe, telećeg pečenja ili specijaliteta s roštilja, uz bogatu ponudu priloga, salata i deserata. Cijene takvih obroka, usporedimo li ih s prosječnim cijenama u zagrebačkim restoranima, znatno su niže – što potvrđuje sumnje u tzv. “skrivene beneficije” zaposlenika, financirane javnim novcem.
3. Normativi jela: koliko mesa, koliko povrća, koliko – novca
Najzanimljiviji je treći dokument: “NORMATIVI JELA – siječanj 2024..pdf”. Ovo je knjiga “kuhinjskih zakona” koja propisuje točnu količinu svake sirovine potrebne za pripremu svakog obroka – od gramaže mesa i povrća do količine ulja i začina.
Povežemo li normativne količine s cijenama iz drugog dokumenta, vrlo se lako može izračunati astronomska razlika između cijena iz jelovnika HNB-a i realnih cijena na tržištu. Upravo ovaj spoj omogućava identificiranje potencijalnih zlouporaba – primjerice, nerealno niskih cijena za luksuzna jela, subvencioniranih novcem iz proračuna HNB-a.
Konkretna računica: Koliko zaposlenici HNB-a uštede?
Teleći naravni odrezak u HNB-u: 2,01 €
Ista porcija u zagrebačkom restoranu: 14–21 €
(Restorani “Purger”, “Sofra”, “Rustica” i drugi)
Zaposlenik HNB-a za teleći odrezak plaća 6 do 10 puta manje nego građanin u restoranu.
Praktičan primjer:
Ako zaposlenik HNB-a pojede 10 telećih odrezaka mjesečno,
– u HNB-u će to platiti 20,10 €
– u restoranu bi platio najmanje 140 € do 210 €
Godišnja ušteda na samo jednom jelu:
1.380 € do 1.800 € (za 120 takvih obroka)
Ostatak stvarne cijene “pojede” javni novac.
Iznosi koji otkrivaju sustav privilegija
Među svim otkrivenim podacima o troškovima prehrane, najupečatljiviji je podatak da je HNB na jednog zaposlenika u 2024. godini potrošila preko 7.500 eura za troškove prehrane – a vrlo vjerojatno i do 10.000 eura, iako točan iznos zbog protuzakonite cenzure nije moguće precizno utvrditi. Takva svota najbolje ilustrira apsurd sustava i otpor rukovodstva HNB-a, na čelu s Borisom Vujčićem, prema transparentnosti i objavi stvarnih troškova.
Većina zaposlenika ipak ne doseže te vrtoglave iznose – prosječni trošak prehrane po zaposleniku HNB-a se kreće od 1.200 do 1.700 eura godišnje. No, i taj iznos predstavlja povlasticu koja je za većinu građana Hrvatske nedostižna: minimalna neto plaća u Hrvatskoj u 2024. godini iznosi 677 eura mjesečno, odnosno 8.124 eura godišnje. Tako samo na subvencioniranu prehranu jedan prosječni zaposlenik HNB-a godišnje primi gotovo dvije i pol minimalne hrvatske neto plaće, a rekorder čak iznos godišnje plaće – samo za trošak hrane na poslu.
Posebno treba istaknuti da većina građana, pa čak ni čitave obitelji, ne potroši takve iznose na hranu tijekom cijele godine. Usporedbe radi, prosječno hrvatsko kućanstvo za prehranu i bezalkoholna pića izdvoji oko 2.000 do 3.000 eura godišnje, dok jedan zaposlenik HNB-a može za sebe dobiti i višestruko više – o trošku javnog novca. Zato ova pitanja nisu samo tema birokracije, nego i socijalne pravednosti i javnog interesa.
Zašto je važno da javnost zna?
Ovakvi dokumenti možda na prvi pogled izgledaju “dosadno birokratski”, ali zapravo su ključni dokazni materijal za svaku ozbiljnu istragu o privilegijama zaposlenika javnih institucija. Javnost ima pravo znati ne samo iznose plaća, nego i sve dodatne pogodnosti – uključujući i realne troškove hrane, popuste, subvencije, kao i kvalitetu i raznolikost prehrane u institucijama financiranim javnim sredstvima.
Zaključak
Tri javno objavljena dokumenta o prehrani zaposlenika HNB-a prvi su korak prema pravoj transparentnosti u upravljanju javnim novcem. Udruga Amagi je po prvi puta pokušala objediniti podatke o menijima, cijenama i normativima, i izračunati što HNB zapravo troši, što zaposlenici zaista plaćaju, i kolika je skrivena subvencija “između redova”. Na žalost, Boris Vujčić i dalje krši zakone i presude cenzurirajući podatke. Cjenici ne obuhvaćaju troškove osoblja poput kuhara, konobara, čistaća i drugih osoba koje služe zaposlenike HNB-a.
Sada je na poreznim obveznicima, novinarima i istražiteljima da te podatke stvarno i – iskoriste.
Transparentnost se ne postiže slučajno – već upornošću i činjenicama.
Pročitajte i ostale članke o basnoslovnim iznosima i skrivenim povlasticama:
- Crni fond HNB-a: Kako se dijele skrivene povlastice?
- Crni fond HNB-a II: Milijuni za privatne stambene kredite
- Crni fond HNB-a III: Luksuz na račun građana
- Crni fond HNB-a IV: Milijunske nagrade u doba inflacije
Također, niti jedan saborski zastupnik do danas nije odgovorio na naš upit o ovoj temi – njihov odgovor (ili izostanak odgovora) pročitajte ovdje:
Ključne definicije
Uhljeb
Izraz u hrvatskoj javnosti za osobu koja je zaposlena u javnom sektoru ili državnoj instituciji, često putem veza ili političkog utjecaja, s ciljem ostvarivanja povlastica i sigurnih primanja bez stvarne odgovornosti ili produktivnog rada. U širem smislu, “uhljeb” označava svakog tko koristi javni sustav prvenstveno za osobnu korist, a ne za opće dobro.
Trošak hrane (Food Cost, Food Cost Ratio)
Udio nabavne cijene sirovina za pripremu obroka u ukupnim troškovima poslovanja restorana. U prosječnoj ugostiteljskoj praksi EU/SAD iznosi između 25% i 33%, odnosno na svaku kunu ili euro uložen u sirovine dolazi još najmanje dvostruko više na ostale troškove (plaće, režije, održavanje, logistika).
Subvencionirana prehrana
Sustav u kojem poslodavac (u ovom slučaju HNB) pokriva dio ili cijeli iznos troška hrane za zaposlenika, omogućujući im jelo po znatno nižoj cijeni od tržišne.
Nabavna cijena hrane
Stvarna tržišna cijena sirovina (meso, povrće, žitarice itd.) korištenih za pripremu obroka, bez uračunatih troškova rada, energije i opreme.
Ukupni rashodi poslovanja (Operating Costs)
Svi troškovi potrebni za rad restorana ili menze, uključujući sirovine, plaće osoblja, režije, održavanje, nabavu i amortizaciju opreme, čišćenje, logistiku i administraciju.
Netto i Bruto iznos
Bruto iznos: ukupna svota s porezima i doprinosima.
Netto iznos: iznos koji zaposlenik stvarno primi “na ruke”, nakon svih odbitaka.
Minimalna plaća
Najniži iznos mjesečne bruto i neto plaće koji je zakonski dopušten za puno radno vrijeme. U Hrvatskoj za 2024. godinu iznosi 840 € bruto, odnosno oko 677 € neto.
Cenzura podataka
Namjerno uklanjanje ili prekrivanje dijelova podataka (primjerice imena, šifre zaposlenika ili iznosa) u službenim dokumentima, najčešće radi zaštite privatnosti – ali ponekad i radi prikrivanja stvarnih rashoda ili pogodnosti.
Birokrat
Osoba zaposlena u državnoj ili javnoj upravi, čiji je posao provođenje pravila, procedura i administracije. U negativnom smislu, birokrat označava službenika koji formalno poštuje propise, ali često pokazuje nezainteresiranost za rješavanje problema građana i stvarne potrebe javnosti, fokusirajući se na procedure umjesto na rezultate.
