HNB-ov lanac privilegija: Kako je središnja banka godinama nezakonito koristila javnu površinu u središtu Zagreba

Udruga Amagi otkrila da je Hrvatska narodna banka desetljeće koristila parkirališna mjesta u Ulici Franje Račkog bez ikakvog odobrenja, plaćanja ni ugovora. Nakon što su dokazi objavljeni, HNB pokreće tužbe i ovrhe protiv onih koji su ih razotkrili.

Ulica Franje Račkog, smještena tik uz Trg hrvatskih velikana, jedno je od najfrekventnijih mjesta u Zagrebu. U toj prvoj zoni naplate, gdje se svaka minuta parkiranja plaća skupo, nalaze se zgrada Hrvatske narodne banke i niz institucija koje simboliziraju moć i autoritet. Upravo na tom mjestu, u srcu glavnog grada, dogodila se jedna od najtiših, ali i najočitijih zloupotreba javne površine u novijoj povijesti – i to od strane institucije koja bi trebala biti jamac zakonitosti i financijske stabilnosti.

Prema dokumentima do kojih je došla Udruga Amagi, Hrvatska narodna banka godinama je koristila dio javne površine i parkirališnih mjesta u Ulici Franje Račkog kao svoj privatni parking. Površina je bila fizički ograđena lancima i stupićima, označena natpisima “rezervirano”, a pristup su imali isključivo zaposlenici HNB-a.

Da ironija bude potpuna, Hrvatska narodna banka nije samo prisvojila javnu površinu — nego je postavila i vlastite “čuvare”, zajedno sa stupićima i lancem koji su ograđivali prostor i branili pristup građanima, kao da se radi o privatnom posjedu, a ne o javnom dobru u središtu glavnog grada.

I dok obični građani svakodnevno dobivaju kazne za parkiranje bez karte, pred HNB-om su automobili s oznakom središnje banke godinama stajali na prostoru koji nije bio ni plaćen ni odobren. Niti jedna službena odluka Grada Zagreba nije postojala koja bi to dopustila.

Fotografije, koje je Udruga Amagi priložila uz svoj zahtjev za pristup informacijama od 9. lipnja 2025., jasno prikazuju lanac koji zatvara pristup parkiralištu, prometni znak s dopunskom pločom „dozvoljeno vozilima HNB-a“, i čuvara koji sprječava pristup svima osim zaposlenicima banke.

No, to nije parkiralište unutar ograđenog prostora HNB-a – riječ je o javnoj površini, odnosno dijelu nerazvrstane ceste u vlasništvu Grada Zagreba.

Udruga Amagi, poznata po svojim inicijativama za transparentnost i slobodu pristupa informacijama, poslala je Gradu Zagrebu jasan upit:

“Na temelju kojih pravnih akata, odluka ili ugovora Hrvatska narodna banka koristi ukupno 24 parkirališna mjesta u Zagrebu, uključujući i površinu koju je fizički ogradila lancima i koristi ju za parking svojih zaposlenika?”

Odgovor Grada, stigao tek početkom kolovoza, otkrio je – mnogo više neodgovorenog nego što je objasnio.

Grad je potvrdio da HNB ima odobrenje za 10 službeno rezerviranih mjesta koja plaća 63.600 eura godišnje, ali je istodobno priznao da „ne postoji posebno odobrenje za korištenje parkirališnih mjesta izvan službeno plaćenih kvota”.

Drugim riječima – lanac, ograđeni dio i privatni parking nisu imali nikakav pravni temelj.

To znači da je HNB faktički bila u protupravnom posjedu javne površine – situaciji koja bi za bilo kojeg građanina značila kaznu, ovrhu ili čak kazneni postupak.

Kako su dani prolazili, Grad Zagreb i komunalno redarstvo morali su reagirati. Nakon prijave Udruge Amagi, komunalni redari su 14. kolovoza 2025. izašli na teren i potvrdili: HNB je zauzela dio nerazvrstane ceste bez ikakvog rješenja ili odobrenja.

Redarstvo je tada poslalo HNB-u službeni zahtjev: ili dostavite pravni akt kojim vam je to dopušteno – ili uklonite zapreke. Rok: tri dana.

HNB, naravno, nije dostavila nikakav akt. Umjesto toga, 3. rujna 2025. prepreke su tiho uklonjene. Lanac je nestao, a mjesto gdje su godinama stajali automobili HNB-a opet je postalo javno.

Dokazi i dokumenti

Kada se udruga Amagi u lipnju 2025. prvi put obratila Gradu Zagrebu sa zahtjevom za pristup informacijama, nitko nije očekivao da će se otkriti višegodišnji obrazac tihe privilegije i institucionalne šutnje. Dokumenti koji su postupno pristizali u srpnju i kolovozu razotkrili su sliku koja je teško mogla biti slučajnost: Hrvatska narodna banka koristila je više parkirališnih mjesta nego što je plaćala, i to na javnoj površini ograđenoj lancima.

📜 Kronologija otkrivanja

Sve je započelo 9. lipnja 2025. godine, kada je predsjednik Udruge Amagi, Ante Martin Šarić, uputio Gradu Zagrebu službeni zahtjev na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama (ZPPI).
U njemu je izrijekom naveo:

„Na temelju kojih pravnih akata, odluka ili ugovora Hrvatska narodna banka koristi ukupno 24 parkirališna mjesta u Zagrebu, uključujući i površinu koju je fizički ogradila lancima i koristi ju za parking svojih zaposlenika?“

Fotografije koje su priložene uz zahtjev jasno su prikazivale dio Račkoga ulice – desnu stranu ispred zgrade HNB-a – gdje su parkirališna mjesta bila fizički odvojena od ostatka javne površine.

🏛️ Odgovor Grada Zagreba: priznanje bez posljedica

Odgovor iz grada Zagreba stigao je 7. kolovoza 2025. i sadržavao ključnu rečenicu:

„Ne postoji posebno odobrenje za korištenje parkirališnih mjesta izvan službeno plaćenih i dodijeljenih rezerviranih parkirališnih mjesta; korištenje je precizno definirano i naplaćuje se sukladno ugovorenim uvjetima.”

Drugim riječima, HNB plaća 10 mjesta – ali koristi znatno više.

U svom dopisu od 8. kolovoza 2025. Udruga je izravno pitala:

„Na temelju čega je predmetna površina bila fizički ograđena lancima, tko je donio odluku o takvom ograđivanju i temeljem kojeg pravnog akta?“

🚧 Nalaz komunalnog redarstva

Komunalno redarstvo je 14. kolovoza 2025. izvršilo očevid i utvrdilo sljedeće:

„Dio nerazvrstane ceste u Ulici Račkog kod zgrade HNB-a zauzet je od strane HNB-a. Za predmetno zauzimanje dijela nerazvrstane ceste upućen je zahtjev HNB-u da dostavi akt kojim se odobrava privremeno zauzimanje dijela nerazvrstane ceste te da, ukoliko ne posjeduju isto, uklone predmete s nerazvrstane ceste u roku od tri dana.“

Drugim riječima – redarstvo je potvrdilo da HNB nema pravnu osnovu za zauzimanje javne površine.

Kada HNB nije dostavila traženi akt, redarstvo je donijelo rješenje 27. kolovoza 2025. kojim se banci nalaže uklanjanje zapreka u roku od tri dana. Dana 3. rujna 2025., izvršen je novi nadzor i utvrđeno je:

„HNB je uklonila prepreke sa površine javne namjene – nerazvrstane ceste.“

Drugim riječima, samim uklanjanjem prepreka HNB je implicitno priznala da je godinama bila u protupravnom posjedu.

🟥 Redarstvo prebacuje odgovornost

Posebno je zabrinjavajući odgovor Komunalnog redarstva Grada Zagreba od 25. kolovoza 2025., koji potvrđuje da je redarstvo utvrdilo protupravno zauzimanje javne površine od strane HNB-a, ali je odbilo obavijestiti policiju ili nadležne prometne inspekcije. Umjesto toga, od Udruge Amagi – prijavitelja – traži da sama podnese prijavu policiji i drugim tijelima, što je pravni apsurd.

„Obavještavamo Vas da je dana 14. 08. 2025. godine izvršen očevid te je utvrđeno da je dio nerazvrstane ceste […] zauzet od strane HNB-a. […] Napominjemo kako komunalno redarstvo nema zakonske ovlasti kontrolirati zakonsku ispravnost postavljenog prometnog znaka, već Vas za isto upućujemo da se obratite Gradskom uredu za promet, prometnoj policiji i inspekciji prometa pri Ministarstvu.“

Napominjemo kako komunalno redarstvo nema zakonske ovlasti kontrolirati zakonsku ispravnost postavljenog prometnog znaka, već Vas za isto upućujemo da se obratite Gradskom uredu za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost, – Sektoru za promet, isto tako Prometnoj policiji I. Postaja prometne policije, kao i inspekciji prometa pri Ministarstvu prometa, mora i infrastrukture, koji bi trebali utvrditi da li je vertikalna i horizontalna signalizacija  postavljena sukladno Zakonu i Pravilniku.”

– Marko Cerjan, mag. ing. admin. chris. Voditelj I. područnog odsjeka komunalnog redarstva

Takvo tumačenje zakona nema uporište ni u jednoj odredbi Odluke o nerazvrstanim cestama ni Zakona o komunalnom gospodarstvu: komunalni redari imaju obvezu reagirati na svako nezakonito zauzimanje javne površine i o tome obavijestiti nadležne institucije, a ne prebacivati dužnost na građane. Time je Grad Zagreb faktično priznao da postoji nezakonit prometni znak i neovlašteno zauzimanje površine, ali nije poduzeo nikakve mjere kaznenog niti prekršajnog karaktera.

“Poštovani,

…obraćamo Vam se temeljem Vaše prijave vezane uz nelegalno zauzimanje površine javne namjene – nerazvrstane ceste od Hrvatske narodne banke (u daljnjem tekstu HNB), u Zagrebu, u ulici Račkog…

Obavještavamo Vas da HNB nije dostavila potrebno rješenje kojim se odobrava dodatno zauzimanje dijela površine javne namjene – nerazvrstane ceste u ulici Račkog, za potrebe HNB-a pa je komunalno redarstvo donijelo rješenje temeljem članka 22. stavak 2. alineja 2. Odluke o nerazvrstanim cesta ( SGGZ 18/13., 16/14/., 25/15., 2/17., 7/18., 22/20., 34/20., 26/21., 3/24.) HNB-u dana 27.08.2025. da u roku 3 dana po primitku rješenja ukloni predmete kojima se zauzimanja  dio površina javne namjene – nerazvrstane ceste. Dana 03.09.2025. godine izvršen je nadzor te je utvrđeno da je HNB uklonila prepreke sa površine javne namjene – nerazvrstane ceste (fotografija s nadzora u prilogu). “

– Marko Cerjan, mag. ing. admin. chris. Voditelj I. područnog odsjeka komunalnog redarstva

Dodatno, Grad Zagreb je u cijelom postupku prekršio Zakon o pravu na pristup informacijama (ZPPI): umjesto da odgovori u zakonskom roku od 15 dana, nezakonito je produžio rok i to izvan osmodnevnog roka propisanog člankom 22. stavkom 2. ZPPI-a. Takva „obavijest o produljenju“ pravno je ništavna, jer je dostavljena prekasno i bez valjanog obrazloženja.

Takvo postupanje pokazuje tipičan birokratski refleks prebacivanja odgovornosti: iako je redarstvo potvrdilo nezakonito zauzimanje javne površine, nije samo obavijestilo policiju ni pokrenulo prekršajni postupak, nego je taj teret prebacilo na građane koji su nepravilnost prijavili.

Ukratko: Grad je utvrdio da je središnja banka nezakonito zauzela javnu površinu, ali nije obavijestio policiju, nije pokrenuo prekršajni postupak, i nije se držao ni zakonskih rokova prema građanima koji su to razotkrili.

Ništa nije riješeno. No, pitanje odgovornosti – i milijunske štete – tek se otvorilo.

Kako je moguće da najmoćnija financijska institucija u državi desetljećima koristi javni prostor bez ugovora, i to usred glavnog grada, a da nitko to ne primijeti?
Kako je moguće da institucija koja od građana traži financijsku disciplinu i transparentnost, sama godinama ignorira zakone o korištenju javne površine?

Na ta pitanja još nitko nije odgovorio. Umjesto toga, HNB je odlučio – napasti one koji su pitali.

💶 Izračun štete Gradu Zagrebu

Udruga Amagi je u listopadu 2025. dostavila Gradu Zagrebu i Povjereniku za informiranje službeni zahtjev da se procijeni i evidentira šteta nastala nezakonitim korištenjem javne površine.
Prema važećem cjeniku Zagrebparkinga (I. zona – 530 eura mjesečno po mjestu), izračun je jasan:

Ako se, pak, primijeni satna tarifa od 12 kn/h za I. zonu, 24 sata dnevno, 365 dana u godini, ukupna vrijednost nezakonitog korištenja za 10 godina iznosi gotovo 1,9 milijuna eura.

Čak i uz korekciju za povijesne cijene, procjena štete za Grad Zagreb iznosi najmanje stotine tisuća eura – a razumno je očekivati da ukupna nepripadna korist prelazi milijunski iznos.

Da ironija bude veća, prostor koji je HNB neovlašteno koristio nalazi se svega nekoliko metara od ulaza u sjedište institucije koja sama donosi propise i nadzire financijsku disciplinu drugih.

Ovo otkriće nije samo pitanje parkinga. Radi se o simbolu. Dok građanima redari naplaćuju kazne ako se parkiraju samo centimetar na javnoj površini, središnja banka desetljećima koristi gradski asfalt kao vlastiti dvorišni prilaz – bez ikakve naknade.

No, umjesto da objasni ili ispravi nepravilnost, HNB je ubrzo pokazala zube – i to ne prema Gradu, nego prema onima koji su istinu objavili.

Pravna i institucionalna analiza

Kada se odmaknemo od lanaca i parkirališnih mjesta, ostaje pitanje mnogo veće od asfalta: što znači kada središnja banka Republike Hrvatske godinama koristi javnu površinu bez odobrenja – i nitko ne reagira?

To nije samo prometni prekršaj. To je ogledalo načina na koji institucije doživljavaju zakon – kao alat koji vrijedi za građane, ali ne i za njih same.

⚖️ Protupravni posjed javne površine

U pravnom smislu, situacija je jasna.
Prema članku 22. stavku 2. alineji 2. Odluke o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba, ako netko zauzme površinu javne namjene bez odobrenja, komunalno redarstvo može izdati nalog za uklanjanje prepreka. Upravo to se dogodilo u slučaju Hrvatske narodne banke.

Dakle, HNB je pravno gledano bila u protupravnom posjedu dijela javne površine, točnije dijela nerazvrstane ceste.
Takvo ponašanje podliježe i prekršajnim, pa potencijalno i građanskopravnim posljedicama – od novčanih kazni do obveze naknade štete Gradu Zagrebu.

Da je isti prekršaj počinila privatna tvrtka, ugostitelj ili građanin, redari bi već prvog dana zapečatili prostor, a prekršajni sud bi izrekao kaznu. U ovom slučaju, međutim, postupak je završio „uklanjanjem prepreka“ – bez kazne, bez obračuna štete, bez odgovornosti.

🏙️ Zakon o komunalnom gospodarstvu i nerazvrstanim cestama

Zakon o komunalnom gospodarstvu jasno propisuje da je javna površina dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, a jedinice lokalne samouprave dužne su ju štititi od protupravnog korištenja.
Članci 104. i 106. Zakona predviđaju da se zauzimanje javne površine bez odobrenja smatra protupravnim te da tijelo lokalne samouprave ima obvezu ukloniti zapreke o trošku počinitelja.

U slučaju HNB-a, međutim, nije bilo troška, nije bilo kazne, niti se Grad pozvao na naknadu štete.
U dopisu redarstva od 13. listopada 2025. samo se suho konstatira da je HNB „uklonila prepreke“ – kao da se ništa nije dogodilo. Nema ni riječi o sankcijama, iako je javna površina godinama bila izvan uporabe građana.

🏦 Institucionalna šutnja i dvostruka mjerila

Zanimljivo je usporediti ovu situaciju s onim što se događa kada građanin postavi cvjetnjak ili rampu na javnom pločniku – u roku od 24 sata stiže kazna, a redari uklanjaju zapreke uz trošak za prekršitelja.
No, kada to učini Hrvatska narodna banka, redarstvo „nema ovlasti“ za provjeru prometnih znakova, Revizija „nije obaviještena“, a dokumenti “nisu dostupni u zakonom predviđenom roku”.

Ovo nije izoliran incident. Radi se o obrascu institucionalne asimetrije, u kojem se moćne institucije tretira s razumijevanjem i „dogovorom“, a građane s kaznom i globom.

🕳️ Praznina nadzora – gdje su Revizija i Vlada RH?

Udruga Amagi je u svom dopisu Saboru i Vladi od 30. listopada 2025. upozorila na sustavni propust Državnog ureda za reviziju i drugih nadzornih tijela:

„Ako je HNB godinama koristio javnu površinu u središtu grada kao privatne parkinge, a to nije završilo ni kao nalaz ni kao preporuka u revizijskim izvješćima, onda je revizija zakazala.“

Do danas, Državni ured za reviziju nije javno reagirao.

Odsutnost bilo kakvog nadzora dodatno potvrđuje duboku krizu povjerenja u sustav: tko nadzire one koji sami nadziru druge? Ako HNB može godinama koristiti gradski površine bez plaćanja, zašto bi itko vjerovao da ista institucija savjesno nadzire banke, fondove i financijska tržišta?

📉 „Novac HNB-a nije javni novac“ – opasna teza guvernera

Slučaj parkirališta postaje još alarmantniji u kontekstu šireg ponašanja HNB-a i njezina guvernera.
U istom razdoblju, guverner Boris Vujčić u podnescima pred Visokim upravnim sudom i Povjerenikom za informiranje tvrdio je da „novci HNB-a nisu javni novci“ i da se plaće zaposlenika HNB-a ne isplaćuju iz javnih sredstava.

Takva izjava u pravnom smislu negira sam pojam javne odgovornosti. Ako novac HNB-a „nije javni“, onda se guverner može ponašati kao šef privatne korporacije – bez ikakve transparentnosti prema građanima.
A upravo to se i događa: novac poreznih obveznika, komunalne površine i javne institucije pretvaraju se u privatno dvorište moći.

Slučaj Račkoga nije samo prometna epizoda. Radi se o pravnom, etičkom i sustavnom presedanu koji otkriva kako zakoni vrijede samo prema dolje, nikad prema gore.

HNB je protupravno koristila javnu površinu, priznala to uklanjanjem zapreka, a institucije su odlučile – ne djelovati.
Nema kazne, nema naplate štete, nema odgovorne osobe.

Zakon koji se strogo primjenjuje na građane postaje savitljiv kad je riječ o moćnima.
Upravo zato je ovaj slučaj paradigmatski primjer dvostrukih standarda u upravljanju javnim dobrom u Hrvatskoj.

SLAPP tužbe, reakcije i zaključak

Kada se 3. rujna 2025. uklonio posljednji lanac s javne površine ispred Hrvatske narodne banke, činilo se da je priča završila.

HNB je, barem formalno, prestala koristiti gradski asfalt kao svoje privatno parkiralište. No prava borba tek je počela — ne na ulici, nego na sudu.

⚔️ Od protupravnog posjeda do osvetničkih tužbi

🟥 SLAPP pritisci guvernera Vujčića – osobni obračun s udrugom Amagi

Guverner Boris Vujčić godinama koristi maliciozne SLAPP tužbe kao oružje protiv Udruge Amagi i njezina predsjednika Ante Martina Šarića – upravo onih koji su razotkrili nezakonito korištenje javne površine i niz nepravilnosti u radu Hrvatske narodne banke. Sada postaje jasno i zašto: svaki dokument koji udruga uspije pribaviti otkriva nove slojeve protupravnosti, prikrivanja i razvrata u sustavu HNB-a.

Umjesto da javno prizna pogrešku i preuzme odgovornost, guverner Vujčić pokreće seriju pravnih postupaka i ovrha, čiji je jedini cilj zastrašiti i iscrpiti građanske aktiviste koji su razotkrili zloupotrebe. Prema dokumentima objavljenima na stranicama udruge, Vujčić je angažirao odvjetnički ured i pokrenuo ovrhe u iznosima većim od deset tisuća eura, s navodnim ciljem „sprječavanja objavljivanja“ informacija koje su već javno dostupne i prenesene u medijima.

Slučaj ima sve obilježja osvetničke kampanje. Sve je započelo pozivima tipa „znamo mi dobro tko si ti“, zatim insinuacijama u podnescima HNB-a da su postupci Udruge Amagi „nelegalni“ i „protuzakoniti“, iako se radilo o zakonitim zahtjevima za pristup informacijama i objavama javnih dokumenata od javnog interesa.
Udruga je više puta dokazala da su svi njezini koraci bili u potpunosti u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama i presudama hrvatskih sudova, no HNB u svojim podnescima sustavno pokušava diskreditirati njezin rad i prikazati ga kao „nedopušteno postupanje“.

Uslijedili su tajni sastanci predstavnika HNB-a s Agencijom za zaštitu osobnih podataka (AZOP), pokušaji uništavanja i prikrivanja dokaza, te laganja sudu da je presuda u jednom od ranijih postupaka – koju je HNB izgubio – navodno već izvršena.

Niz institucija – od DORH-a, preko Visokog upravnog suda do Vrhovnog suda – potom je odbio intervenirati. Sudovi su onemogućili udruzi Amagi uvid u ključne dokaze, skrivene na zahtjev HNB-a, a DORH se pravio da prijava uopće ne postoji. Takav lanac institucionalne šutnje i zataškavanja u korist središnje banke pokazuje da pravna država u Hrvatskoj prestaje onog trenutka kada se ispituje odgovornost moćnih.

NE ODUSTAJEMO.
Udruga Amagi nastavlja pravnu borbu i objavljivanje dokumenata koji dokazuju da Hrvatska narodna banka – umjesto da jamči zakonitost i stabilnost – već godinama krši zakone, koristi javnu površinu kao privatni posjed i zastrašuje građane koji su to razotkrili.

Prema dokumentu koji je udruga objavila, guverner Boris Vujčić angažirao je odvjetnički ured i pokrenuo ovrhe i tužbe s ciljem „sprječavanja objavljivanja“ informacija koje su već bile javne. Guverner Vujčić pokušava ovršiti predsjednika udruge Amagi Antu Martin Šarića za iznose preko desetak tisuća eura.

Jedan od predmeta vodi se pod brojem Ovr-2184/2025, a formalno se poziva na „zaštitu prava osobnosti“ i „neovlašteno objavljivanje“.

No iza pravne formulacije krije se ono što pravnici nazivaju SLAPP tužbama — „Strategic Lawsuit Against Public Participation“, odnosno strateške tužbe za gušenje javne rasprave.

🧩 Što su SLAPP tužbe i zašto su opasne

SLAPP tužbe nisu usmjerene na pobjedu u sudnici, nego na iscrpljivanje protivnika.
Riječ je o mehanizmu moćnih institucija i pojedinaca koji koriste sudove kao oružje — ne kako bi dokazali istinu, nego kako bi obeshrabrili kritiku.

U hrvatskom kontekstu, SLAPP tužbe su sve češće sredstvo pritiska na novinare, udruge i zviždače.
Prema istraživanju GONG-a i Hrvatskog novinarskog društva, samo 2024. godine u Hrvatskoj je bilo više od 900 aktivnih SLAPP postupaka, a najčešće ih podnose tijela javne vlasti i politički dužnosnici.

Ono što HNB radi Udruzi Amagi savršeno se uklapa u taj obrazac.
Institucija koja je zatečena u protupravnom postupanju ne pokušava otkloniti nepravilnosti – nego kažnjava one koji su ih razotkrili.

Takvo postupanje ne samo da troši javni novac na odvjetničke usluge, nego i šalje poruku svim građanima:

„Ako se usudite dirnuti u privilegirane, brinut ćete se mjesecima po sudovima.“

💣 Uloga guvernera i pitanje odgovornosti

U središtu ove priče stoji osoba koja utjelovljuje HNB – guverner Boris Vujčić.
On je, prema dokumentima, osobno odobrio pravne radnje protiv Udruge Amagi, dok istodobno u službenim podnescima tvrdi da „novci HNB-a nisu javni novci“.

Takvo ponašanje postavlja pitanje: tko financira odvjetnike i sudske troškove?
Ako HNB doista vjeruje da njezin novac nije „javni“, onda građani plaćaju instituciju koja troši vlastita sredstva na privatne osvetničke postupke.
Ako pak jest javni, onda se radi o zloupotrebi javnih sredstava u svrhu zastrašivanja građana.

Udruga Amagi u svojoj predstavci Vladi i Saboru navodi:

„Angažiranje odvjetničkih ureda u ovakvom kontekstu predstavlja neodgovornu uporabu javnih sredstava. Realni učinak nije zaštita prava, nego zastrašivanje i iscrpljivanje udruge Amagi.“

🕊️ Glas građana protiv institucije moći

U javnom priopćenju objavljenom na stranici udruge, Amagi je poručila:

„Ovo nije pitanje parkirnih mjesta, nego principa – nitko, pa ni HNB, ne smije biti iznad zakona.“

Udruga je podsjetila da su svi dokumenti, dopisi i rješenja dobiveni zakonitim putem, putem zahtjeva za pristup informacijama, te da su već objavljeni na više portala i društvenih mreža.
Unatoč tome, HNB je pokrenula ovršne postupke koji ne mogu zaustaviti širenje informacija – ali mogu opteretiti one koji su ih otkrili.

Takvo ponašanje ima jasan „hladeći učinak“: tjera građane, udruge i novinare da odustanu od istraživanja moćnih institucija, jer cijena pravne obrane postaje previsoka.

📢 Reakcije i šutnja institucija

Nakon što je slučaj postao javan, HNB nije objavila ni jedno službeno očitovanje o nezakonitom korištenju javne površine.
Nema javne isprike, nema obračuna nepripadne koristi, nema kazne.

Grad Zagreb se, nakon intervencije komunalnog redarstva, povukao u birokratsku tišinu.
Državni ured za reviziju nije proveo izvanrednu kontrolu, a saborski odbori na koje je udruga uputila dopis – nisu reagirali.

Takva šutnja institucionalno potvrđuje ono što građani već znaju: zakoni u Hrvatskoj ne vrijede jednako za sve.

🧭 Demokracija na testu

Slučaj „HNB parking“ nije samo epizoda o zauzetim mjestima i lancima.
On je simptom dublje bolesti – odsustva institucionalne odgovornosti.
Pokazuje kako se javni prostor i javni novac pretvaraju u privatne privilegije, a zakonski mehanizmi u oružje protiv onih koji ih pokušaju razotkriti.

U zemlji u kojoj središnja banka može desetljećima nelegalno koristiti gradski asfalt i zatim tužiti one koji to objave, pitanje više nije tko krši zakon – nego tko ga se još usuđuje poštovati.

🏁 Epilog i poziv na transparentnost

Udruga Amagi, unatoč pritiscima, nastavlja s inicijativom za potpunu transparentnost Hrvatske narodne banke.
U zahtjevu upućenom Vladi i Saboru traži izmjenu Zakona o HNB-u, kojom bi se propisala obveza javne objave svih troškova HNB-a – do posljednjeg eura:
svaka isplata, svaki ugovor, svaka stavka mora biti javno dostupna na web stranicama HNB-a u roku od 30 dana od nastanka.

Tako bi građani, koji ne mogu parkirati ni deset minuta bez kazne, napokon mogli vidjeti kako se troši njihov novac – uključujući odvjetničke naknade kojima HNB pokušava ušutkati javnost.

🕯️ Zaključak

Ovaj slučaj ne bi smio završiti na papiru ili u arhivu.
Jer nije riječ o parkiralištu, nego o granici između moći i prava.
Ako institucije koje upravljaju milijardama eura mogu godinama koristiti javni prostor bez odobrenja i kazne, što to govori o državi u kojoj živimo?

U demokraciji, zakon bi trebao biti najjači kada štiti najslabije.
U Hrvatskoj, čini se, on je najtiši kad bi trebao govoriti najglasnije.