Ekonomija se često smatra suhoparnom ili “tužnom” znanošću. U školama se često poučava s fokusom na apstraktne grafikone ponude i potražnje ili komplicirane matematičke formule. Kada razmišljamo o ekonomiji ili “ekonomiji”, razmišljamo o novcu, robi ili uslugama – ili možda o vladinoj politici. Iako su ovo aspekti gospodarstva, ekonomija se u svojoj srži odnosi na ljudske radnje.
Radi se o izborima i postupcima koje činimo kao pojedinci. Radi se o našim individualnim željama, potrebama i sposobnostima. I radi se o međusobnim interakcijama kako bismo bili od koristi jedni drugima i izgradili društvo oko sebe.
Zamislite, na primjer, da se jedna osoba nasukala na pustom otoku.
Za ovu osobu, nazovimo ga Bob, glavni prioritet je očit – preživljavanje. Treba mu voda, hrana i sklonište. Neki od Bobovih resursa su očiti; možda postoje kokosovi orasi ili bobičasto voće koje se može koristiti za hranu. Međutim, jednako je važno i njegovo vrijeme. Mora štedjeti svoje vrijeme, posvećujući ga tako da najbolje osigura vlastiti opstanak. Usredotočuje li se Bob na pronalaženje vode ili prvih nekoliko sati posvećuje izgradnji skloništa? Bob je odmah prisiljen donositi odluke o kompromisima – troškovima donošenja jedne odluke umjesto druge.
Bob može odlučiti da može preživjeti tri dana bez vode pa se umjesto toga usredotoči na stvaranje skloništa za noć. Druga osoba u ovoj situaciji može izabrati drugačije, ali Bobova individualna prosudba je ta koja vodi izbore koje donosi.
Bobova odluka možda nije ispravna. Rizik i neizvjesnost sastavni su dio našeg ljudskog postojanja. Možda Bob na kraju provede toliko vremena gradeći sklonište da si ne da dovoljno vremena da pronađe vodu kada mu je očajnički potrebna. Bobova odluka utječe na broj dana koje može preživjeti na otoku. U ovom slučaju, njegova se dobit mjeri u smislu broja dana koje može živjeti nakon što je napravio ovaj izbor. Gubitak bi mogao biti njegova smrt.
Primijetite da Bobove ekonomske odluke nemaju nikakve veze s novcem – one su jednostavno izbori koje donosi suočavajući se s neizvjesnom budućnošću.
Srećom, većina naših ekonomskih odluka nisu pitanja života i smrti, već osnovne odluke koje svi donosimo svaki dan. Sve te odluke imaju troškove i koristi, koje pojedinac mora odvagnuti, a to vrijedi za svaku osobu bilo gdje u svijetu kao i za nekoga na pustom otoku.
Ekonomija nam ne govori što bi pojedinac trebao učiniti.
Umjesto toga, ekonomija se bavi razumijevanjem troškova naših odluka, razumijevanjem kako možemo stvoriti vrijednost zadovoljavajući svoje želje i želje drugih, te načinima na koje mi kao pojedinci igramo ulogu u doprinosu usponu ili padu ljudske civilizacije.
Zahvaljujemo Mises.org na ustupljenim materijalima i suradnji.
