Zbog sve većih eskalacija, sustavnog kršenja zakona i intenzivnih pritisaka od strane Hrvatske narodne banke (Boris Vujčić i ostali) te drugih institucija, odlučili smo napraviti obrambeni potez: objavljujemo cjeloviti tekst našeg podneska Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
U interesu transparentnosti i prava javnosti da zna, objavljujemo ovaj podnesak u cijelosti.
Sunce je najbolji dezinficijens.
Tu ne cede malis, sed contra audentior ito.
(Eneida, VI, 95)
Tekst podneska (copy/paste pdf):
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Trg Nikole Šubića Zrinskog 3, Zagreb
Broj predmeta: VSRH U-zpz-206/2025
Podnositelj: Udruga Amagi
Protustranka: Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH)
Predmet: Očitovanje na Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude
Ne možemo u potpunosti odgovoriti na podnesak suprotne strane jer nam Vrhovni sud nije omogućio uvid u kompletan spis i sve dokaze iz predmeta Us II-39/2024, unatoč višekratnim podnescima i izričitim zahtjevima za uvidom. Vrhovni sud je, poput Visokog upravnog suda, ignorirao naše zahtjeve, čime nam je uskraćeno temeljno procesno pravo na ravnopravnost u postupku i pravo na djelotvoran pravni lijek. Bez uvida u sve podneske i dokaze, nije moguće pripremiti cjelovito i učinkovito očitovanje na argumente suprotne strane, što predstavlja povredu načela kontradiktornosti i pravičnog suđenja zajamčenih člankom 29. Ustava RH i člankom 6. EKLJP-a
I. UVOD
Ovim podneskom, u ime Udruge Amagi, iznosim očitovanje na Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Us II-39/2024-20 od 14. veljače 2025., podnesen od strane Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.
Bilo kakvo ograničavanje ili zabrana objave takvih podataka dovela bi do automatske obustave korištenja EU sredstava za Hrvatsku.
DORH zahtijeva ukidanje navedene presude, pozivajući se na navodnu povredu zaštite osobnih podataka zaposlenika Hrvatske narodne banke (HNB) i članova njihovih obitelji, tvrdeći da je sud zanemario odredbe članka 5. stavka 1. točke (c) Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), odnosno da nije jasno naveo koji izuzeci iz članka 9. stavka 2. GDPR-a su ostvareni, niti proveo ili obrazložio test razmjernosti u smislu javnog interesa.
II. SAŽETAK ČINJENICA
Predmet spora: Udruga Amagi, kao korisnik prava na pristup informacijama, zatražila je temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama (ZPPI) podatke o pojedinačnim isplatama zaposlenicima HNB-a, uključujući iznose i vrste naknada za 2021. i 2022. godinu.
Odluke Povjerenika i Visokog upravnog suda: Povjerenik za informiranje usvojio je žalbu Udruge Amagi i naložio HNB-u dostavu traženih podataka. HNB je pokrenula upravni spor, no Visoki upravni sud presudom je odbio tužbeni zahtjev HNB-a te potvrdio rješenje Povjerenika, istaknuvši prevladavajući javni interes i obvezu transparentnosti tijela javne vlasti.
Navodi DORH-a: DORH u zahtjevu tvrdi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, grubo povrijedio zaštitu osobnih podataka te nije jasno naveo pravni temelj za izuzeće iz GDPR-a niti obrazložio postojanje javnog interesa, osobito u kontekstu iznimki iz članka 9. GDPR-a.
III. PRAVNA ARGUMENTACIJA
- HNB kao tijelo javne vlasti i obveza transparentnosti
Prema članku 5. stavku 2. ZPPI-a, tijela javne vlasti su i pravne osobe koje imaju javne ovlasti, kao i one čiji je osnivač Republika Hrvatska. HNB, kao tijelo sa statusom sui generis, ispunjava oba kriterija. Zakon o HNB-u (čl. 2. i 69.) te praksa Povjerenika i sudova potvrđuju javnopravni karakter sredstava kojima HNB raspolaže. Stoga se na HNB izravno primjenjuje režim iz članka 16. stavka 3. ZPPI-a – sve informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako je riječ o klasificiranim podacima (što ovdje nije slučaj). - Izričita primjena članka 16. st. 3. ZPPI-a
Članak 16. stavak 3. ZPPI-a jasno propisuje:
“Informacije o raspolaganju javnim sredstvima koje se odnose na osobno ime ili naziv, iznos i namjenu sredstava dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa…”
Dakle, suprotno tvrdnjama DORH-a, u konkretnom slučaju nije bilo potrebno provoditi dodatni test razmjernosti. Zakonodavac je izrijekom propisao upravo ovakav opseg dostupnih podataka. Svaka suprotna tvrdnja suprotna je izričitom tekstu zakona. - Primjena GDPR-a i članak 86. – suodnos s pravom na pristup informacijama
GDPR, čl. 5(1)(c), načelo minimizacije, traži obradu samo nužnih podataka, ali članak 86. GDPR-a eksplicitno dopušta daljnju obradu osobnih podataka kada je riječ o javnom pristupu službenim dokumentima, “u skladu s pravom Unije ili države članice”.
Upravo je hrvatski zakonodavac u članku 16. st. 3. ZPPI-a predvidio da je dopuštena objava osobnih podataka o isplatama iz javnih sredstava, uključujući ime, prezime i iznos, kada je svrha javni nadzor. Ovakav model usklađen je s relevantnom praksom Suda EU – vidi presude
C-524/06 (Huber) i C-184/20 (OT protiv Litve), koje potvrđuju legitimnost derogacije privatnosti u javnom interesu, uz jasnu zakonsku osnovu i razmjernost.
Sud EU je u predmetu C-524/06 (Huber) istaknuo da je obrada osobnih podataka od strane javnih tijela zakonita ako je nužna i razmjerna zakonitom cilju (npr. ostvarivanju javnog interesa, provedbi transparentnosti). U ovom predmetu, objava podataka o isplatama zaposlenicima HNB-a (ime, iznos, vrsta naknade) je nužna i razmjerna cilju javnog nadzora, što je izričito predviđeno ZPPI-jem i GDPR-om. - Posebne kategorije podataka i iznimke iz članka 9. GDPR-a
DORH pogrešno tvrdi da se obrađuju posebne kategorije podataka za koje nije naveden izuzetak iz članka 9. GDPR-a. Podaci o isplatama poput “dar za dijete” ili “pomoć zbog smrti” nisu podatci o zdravlju, seksualnoj orijentaciji ili političkom mišljenju, već predstavljaju tipične podatke o pravima iz radnog odnosa, odnosno o raspolaganju javnim sredstvima.
Čak i u hipotetskom slučaju da neki podaci spadaju u “posebne kategorije”, primjenjuje se izuzetak iz članka 9(2)(g) GDPR-a: obrada je dopuštena radi značajnog javnog interesa temeljem nacionalnog zakona, uz zaštitne mjere i očuvanje biti prava na zaštitu podataka – upravo kako propisuje članak 16. st. 3. ZPPI-a. - Stavovi AZOP-a i praksa tijela za zaštitu osobnih podataka
AZOP je u svojim mišljenjima jasno isticao da nije nadležan tumačiti javni interes kod primjene ZPPI-a. Pravo na javnost isplata iz javnih sredstava utvrđuju Povjerenik za informiranje i sudovi RH, a ne AZOP. Povjerenik i sudovi, sukladno zakonu i ustaljenoj praksi, ne provode test razmjernosti kad su u pitanju podaci o javnoj potrošnji. - Sudska praksa i načelo transparentnosti
Europska i nacionalna sudska praksa (posebno presuda Suda EU C-184/20) jasno određuje da pravo javnosti na nadzor javne potrošnje ima prednost pred individualnim interesima zaštite privatnosti, osim u iznimnim slučajevima (npr. zaštićene skupine, žrtve…). Ovdje takve okolnosti ne postoje niti su dokazane.
Sud EU izrijekom navodi da je dopuštena objava osobnih podataka javnih službenika, uključujući i primatelje javnih sredstava, kada je objava propisana zakonom, radi javnog interesa i kada je opseg objavljenih podataka razmjeran svrsi (ime, iznos, vrsta naknade). Hrvatski ZPPI upravo na taj način uređuje javnost podataka, potpuno usklađeno s pravom EU i GDPR-om.
IV. O NAVODNOJ POVREDI POSTUPKA (USMENA RASPRAVA)
DORH prigovara povredi načela usmene rasprave. No, prema članku 7. ZUS-a, sud odlučuje na temelju usmene rasprave, osim ako su činjenice nesporne ili postoje iznimke propisane zakonom (čl. 98. i 114. ZUS-a).
U ovom postupku, činjenice nisu bile sporne – jedino je sporna bila pravna interpretacija odnosa ZPPI-a i GDPR-a. Sud je u obrazloženju presude naveo da su svi relevantni podnesci razmotreni te da je strankama omogućeno iznošenje argumenata u pisanom obliku.
Prema ustaljenoj sudskoj praksi, izostanak usmene rasprave u slučaju nespornih činjeničnih okolnosti ne predstavlja automatsku povredu prava na pravično suđenje, posebno ako nije došlo do ograničenja prava stranaka na očitovanje. Stoga ovaj navod DORH-a nije osnovan i ne može predstavljati razlog za ukidanje presude.
V. OTVORENOST, JAVNI INTERES I PRAVO NA INFORMACIJU- Ustavna i zakonska osnova prava na informaciju
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama (ZPPI), posebno članka 3., je omogućiti ostvarivanje ustavnog prava svakog građanina na pristup informacijama, kao temelja za transparentnost i odgovornost tijela javne vlasti. Ustav Republike Hrvatske (čl. 38. i čl. 16.) jamči pravo na pristup informacijama i obvezu transparentnog djelovanja svih tijela koja upravljaju javnim ovlastima ili sredstvima. - Objava podataka o isplatama iz javnih sredstava kao javni interes
Podaci o raspolaganju javnim sredstvima, uključujući osobna imena, iznose i vrste naknada, nužno moraju biti dostupni javnosti, kako bi građani i mediji mogli nadzirati rad javnih tijela, sprječavati zlouporabe i netransparentnost te ostvarivati demokratsku kontrolu javne potrošnje. Nijedna zakonska odredba (niti GDPR, ZPPI, niti drugi posebni propisi) ne štiti automatizmom podatke o isplatama iz javnih sredstava od objave, pogotovo kada je zakonodavac izrijekom predvidio njihovu dostupnost bez dodatnog testa razmjernosti ili javnog interesa.
Podaci o osobnim primanjima iz javnih sredstava nisu osobni podaci u najstrožem smislu, jer se radi o informacijama od javnog interesa, što potvrđuje i stalna praksa Povjerenika, Visokog upravnog suda RH i EU suda. - Praksa Povjerenika Visokog upravnog suda i EU suda
Povjerenik za informiranje, Visoki upravni sud RH i EU sud redovito donose odluke da su isplate iz javnih sredstava, bez obzira na status zaposlenika, dostupne javnosti. Liste studenata i učenika koji primaju stipendije, popisi sportaša, primatelja poticaja, javnih isplata i nagrada objavljuju se redovito s punim imenom, prezimenom i iznosom, temeljem čl. 16. st. 3. ZPPI-a. Ovakva praksa nikada nije proglašena protupravnom niti jednom presudom nacionalnog ili europskog suda. Prilažu se kao dokaz dvije službene liste (popisi) učenika i primatelja poticaja, objavljene na web stranicama škole, općine ili ministarstva, s imenom, prezimenom i iznosom. - Sudska praksa Europskog suda (C-184/20, C-524/06, C-138/21, Digi i dr.)
Europski sud (CJEU) dosljedno potvrđuje da je objava osobnih podataka o primateljima javnih sredstava dopuštena, uz uvjet nužnosti i razmjernosti, a nacionalni zakon određuje granicu – kao što je u RH učinjeno kroz čl. 16. st. 3. ZPPI-a. - Logička posljedica zabrane objave podataka zaposlenika HNB-a
Bilo kakvo ograničavanje ili zabrana objave takvih podataka dovela bi do automatske obustave korištenja EU sredstava za Hrvatsku.
Javna objava korisnika EU fondova kao uvjet za korištenje sredstava.
a) Objava korisnika EU fondova kao uvjet za korištenje sredstava Prema Financijskoj uredbi (EU, Euratom) 2018/1046 i Uredbi (EU) 2021/1060, javna objava svih glavnih korisnika sredstava, uključujući ime i iznos potpore, predstavlja obvezan uvjet za korištenje EU fondova.
b) Ako sudovi RH zabrane objavu podataka zaposlenika HNB-a, ista zabrana mora se primijeniti na sve korisnike javnih sredstava Zabrana objave podataka o imenima i isplatama zaposlenika HNB-a nužno bi, po načelu jednakosti i pravne sigurnosti, morala obuhvatiti i sve ostale korisnike javnih sredstava – uključujući korisnike EU fondova, potpore, stipendije i ostale oblike javnih isplata.
c) Takva zabrana izravno krši europsko pravo i vodi obustavi korištenja EU sredstava Ovakav pristup bio bi izravno suprotan članku 49. Uredbe (EU) 2021/1060, prema kojem je objava imena i iznosa potpore za fizičke osobe neizostavan preduvjet za korištenje sredstava Unije. Bilo kakvo ograničavanje ili zabrana objave tih podataka dovela bi do automatske obustave, povrata ili zabrane korištenja EU sredstava za RH.
d) Praktične posljedice i pravni apsurd Usvajanjem stava DORH-a, Vrhovni sud bi bio prisiljen proglasiti nezakonitim čitav sustav transparentnosti javne potrošnje u Republici Hrvatskoj – stotine rješenja Povjerenika, presude Visokog upravnog suda, kao i javnu objavu popisa stipendija, potpora i drugih isplata iz javnih sredstava. Time bi se sud doveo u situaciju da dovodi u pitanje i presude Europskog suda pravde, što bi predstavljalo pravni apsurd i dovelo do potpune netransparentnosti, uz teške posljedice za vladavinu prava, javnu odgovornost i financijsku stabilnost države.
VI. Sustavne povrede prava i pogodovanje Hrvatskoj narodnoj banci- Visoki upravni sud RH – zatajenje dokaza i povreda prava stranke Sud je na zahtjev HNB-a uskratio pristup ključnim dokazima (test razmjernosti), najprije tvrdio da su svi dokumenti predani, a potom je zatajio da dokazi nisu bili dostupni stranci u postupku. Tek u izvješću Vrhovnom sudu pismeno je priznato zataškavanje dokaza. Sud nije donio formalnu odluku o ograničenju pristupa, niti o tome obavijestio stranku, čime je uskraćeno pravo na žalbu i pravni lijek. Također, ignorirani su višestruki podnesci, što predstavlja povredu načela kontradiktornosti. Sud je naveo netočan datum donošenja rješenja, što prikriva stvarno trajanje postupka i ima utjecaj na ocjenu suđenja u razumnom roku. Nadalje, Visoki upravni sud je odbacio zahtjev za izvršenje pravomoćne presude, iako mu je to izrijekom bila zakonska obveza (čl. 152. ZUS).
- Povjerenik za informiranje – odgađanje i neizvršavanje zakona – Povjerenik je donio rješenje izvan svih zakonskih rokova, nakon višestrukih urgencija i prijava. U rješenju su iznesene očite kontradikcije o poštivanju i kršenju rokova, a nakon upozorenja na moguće kazneno djelo unošenja neistina u službenu ispravu, Povjerenik je odbio dalje postupati i faktički zaštitio HNB.
- AZOP – politički pritisci i nepravilnosti AZOP je održavao tajne sastanke s HNB-om i izdao mišljenja koja su pomogla HNB-u izbjeći izvršenje presude, iako nikad nije formalno pokrenuo nadzor. Sud je ignorirao zahtjeve za dostavu zapisnika i komunikacije HNB-a i AZOP-a.
- Vrhovni sud RH – ignoriranje povreda prava i manipulacija datumima Vrhovni sud nije poduzeo nužne korake radi otklanjanja navedenih povreda prava stranke.
- DORH – nepostupanje po kaznenoj prijavi – Posebno ističemo kako DORH nije poduzeo nikakvu radnju po našoj kaznenoj prijavi. Također je u ovaj spis uvršten dokument AZOP-a kojem nedostaje zadnja stranica, čime je manipuliran dokaz. Ovakvo manipuliranje dokumentacijom, odnosno uklanjanje dijela dokaza, predstavlja ne samo institucionalnu opstrukciju, već i moguću kaznenu odgovornost za krivotvorenje ili uništenje službene isprave. Molimo da sud postupi po službenoj dužnosti po ovom pitanju.
- Ignoriranje Direktive EU o SLAPP tužbama (2024/1069) – Sudovi RH nisu primijenili novu direktivu protiv SLAPP tužbi, iako je HNB koristila tipične SLAPP-taktike (parnične odgode, financijski pritisak, zahtjevi za cenzurom).
- Pokušaji ograničenja prava na javno djelovanje i slobodu izražavanja Hrvatska narodna banka je kroz sudske podneske i zahtjeve za privremene mjere više puta pokušala zabraniti javnu objavu informacija koje su Udruga Amagi i javnost stekle zakonitim putem. Time je HNB pokušavala provesti prethodnu cenzuru, što je suprotno temeljnim načelima demokracije i praksi sudova u zaštiti slobode izražavanja.
Osim toga, HNB je opetovano netočno obavještavala sud i Povjerenika o izvršenju presuda, iako stvarna provedba nije bila izvršena. Povjerenik i Visoki upravni sud nisu poduzeli nikakve sankcije, niti su naložili izvršenje presuda, iako su na to bili obvezni. Takvo postupanje dodatno je povrijedilo pravo stranke na djelotvoran pravni lijek i sudsku zaštitu.
Ovakvo postupanje institucija ozbiljno ugrožava transparentnost, vladavinu prava i slobodu izražavanja. Umjesto zaštite prava javnosti i provedbe sudskih odluka, sudovi i Povjerenik su štitili interese HNB-a na štetu podnositelja zahtjeva. Tvrdnja da je HNB oštećena strana u ovom postupku time je potpuno neodrživa.
Sve navedene okolnosti jasno ukazuju na obrazac institucionalnog pogodovanja interesima Hrvatske narodne banke, pri čemu su grubo povrijeđena temeljna prava Udruge Amagi – pravo na pristup informacijama, pravo na djelotvorni pravni lijek i slobodu izražavanja. Ovakvo postupanje državnih institucija i uporno onemogućavanje pravne zaštite dodatno potvrđuju opravdanost odbacivanja zahtjeva DORH-a za izvanredno preispitivanje zakonitosti.
Nadalje, ove sustavne povrede jasno pokazuju da je u ovom postupku povlašten upravo HNB, a ne da je, kako to DORH tvrdi, HNB oštećena strana. Takva tvrdnja je u potpunoj suprotnosti s činjenicama i ne može izdržati pravnu ni činjeničnu provjeru.
VII. PRIJEDLOG ODLUKE I ZAKLJUČAK
Sukladno izloženom, predlaže se:
● Da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije zahtjev Državnog odvjetništva RH za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude Visokog upravnog suda RH kao neosnovan;
● Da potvrdi pravilnu i zakonitu primjenu ZPPI-a i GDPR-a u osporenoj presudi;
● Da utvrdi kako objava podataka o isplatama zaposlenicima HNB-a iz javnih sredstava ne predstavlja povredu prava na zaštitu osobnih podataka, već izvršenje zakonske obveze transparentnosti tijela javne vlasti;
● Da odbaci navode o povredi postupka (usmene rasprave) kao neosnovane i bez utjecaja na zakonitost odluke;
● Da naloži protustrani nadoknadu troškova ovog postupka- Zahtjev za naknadu štete i troškova temeljem Direktive (EU) 2024/1069
Sukladno Glavi IV. Direktive (EU) 2024/1069 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024. o zaštiti osoba uključenih u javni interes od očito neutemeljenih ili zlonamjernih sudskih postupaka (SLAPP tužbe), izričito je propisano:
Članak 14. – Naknada troškova:
“Države članice osiguravaju da tužitelj koji je pokrenuo zlonamjerni sudski postupak protiv javnog djelovanja može biti obvezan nadoknaditi sve vrste troškova postupka koji se mogu dosuditi prema nacionalnom pravu, uključujući sve troškove pravnog zastupanja koje je imao tuženik, osim ako ti troškovi nisu pretjerani.”
Članak 15. – Kazne ili druge jednako učinkovite odgovarajuće mjere:
“Države članice osiguravaju da sudovi ili druga nadležna tijela kojima je podnesen zlonamjerni sudski postupak protiv javnog djelovanja mogu izreći učinkovite, razmjerne i odvraćajuće kazne ili druge jednako učinkovite odgovarajuće mjere, uključujući plaćanje naknade štete ili objavu sudske odluke, ako je to predviđeno nacionalnim pravom, osobi koja je pokrenula takav postupak.”
Slijedom navedenoga, predlažem sudu:
● da utvrdi da je predmetni postupak imao obilježja SLAPP tužbe, odnosno zlouporabe prava s ciljem ograničavanja prava na javno djelovanje i slobodu izražavanja Udruge Amagi,
● da tužitelja obveže na potpunu naknadu svih troškova postupka, uključujući sve odvjetničke troškove, stvarne troškove i druge izdatke obrane Udruge Amagi,
● te da, sukladno članku 15. Direktive, naloži tužitelju isplatu primjerene naknade štete Udruzi Amagi, kao i, po potrebi, objavu presude na prikladan način kao učinkovitu, odvraćajuću i razmjernu mjeru.
Ovakav zahtjev je u potpunosti usklađen s europskim pravnim standardima i pravnom stečevinom Europske unije te predstavlja jedini učinkovit način zaštite žrtava SLAPP tužbi od budućih zlouporaba pravosuđa i prava na slobodu izražavanja.
VIII. POPIS DOKAZA
● Dvije liste s imenima i iznosima učenika i primatelja poticaja, javno objavljene na web stranicama škole/ministarstva/općine. (liste su djelomične, jer sustav ne dopušta
datoteke iznad 20MB. Ako Vrhovni sud smatra da su potrebne kompletne liste, spreman sam ih podnijeti osobno na USB stick-u))
IX. ZAVRŠNA NAPOMENA
S obzirom na izloženo, pozivamo se izrijekom na članak 16. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te članak 86. Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR), koji predstavljaju nedvojbenu zakonsku osnovu za javnu dostupnost traženih podataka o raspolaganju javnim sredstvima. Ovi članci jasno propisuju da je ovakva objava dopuštena, bez provođenja dodatnih testova razmjernosti ili javnog interesa, kada to zakon izrijekom predviđa i kada je svrha transparentnost javne potrošnje.
Sve dvojbe u potpunosti ukljanja članak 9(2)(g) GDPR-a: obrada je dopuštena radi značajnog javnog interesa temeljem nacionalnog zakona, uz zaštitne mjere i očuvanje biti prava na zaštitu podataka – upravo kako propisuje članak 16. st. 3. ZPPI-a.
Stoga upravo ova tri članka u cijelosti opovrgavaju sve argumente na kojima DORH temelji svoj zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti, jer jasno i izravno omogućuju traženu obradu i objavu podataka te isključuju bilo kakvu pravnu osnovu za ograničavanje pristupa informacijama u ovom predmetu.
Ovaj podnesak podnosim u svojstvu stranke radi zaštite načela transparentnosti, javnosti rada tijela javne vlasti i prava javnosti na nadzor nad trošenjem sredstava koja se koriste za obavljanje javne službe. U cijelosti ostajem kod svih prethodno podnesenih očitovanja i navoda iz spisa.
U Zagrebu, dana 17.07.2025. godine.
Ante Martin Šarić, predsjednik udruge Amagi
